About (PeopleLike) Us

Generacije jedne familije su svoje "obiteljsko srebro" prenosile s koljena na koljeno. To nisu bile samo fizicke stvari, poput tanjura, pribora za jelo, slika, vaza, ili, još ranije, narodnih nošnji, šešira, kočija, predmeta od kože, krzna, starih fotografija, amajlija, nakita... U tu popudbinu kroz vrijeme išle su i navike, pravila ponašanja, razne dogme o dopustenom načinu razmišljanja, a pogotovo govora. Javno izgovorene riječi.

Naravno, posebna su prica meduljudski odnosi. Kako se prema kome moramo ponasati, tko je rodenjem stekao predispoziciju da bude vazan, a tko se tek zivotom za nju trebao izboriti, kad i ako je zelio podići percepciju vlastite važnosti.

To su nenapisane price iz davnina. Na njih je trebala pasti prašina jos odavno, ali kao sto cesto mozemo vidjeti i dozivjeti, neki duhovi prošlosti se nikako ne žele vratiti u svoju bocu...
Smatraju da mogu kreirati sadašnjost i budućnost po principima proslosti.
Puno je tu iskrivljenih slika, laznih vertikala, neprovjerenih istina. Vrč uvijek ide na vodu, dok se ne razbije.

Nastanak i evolucija jedne familije slicna je povijesti jednog naroda, ili citavih civilizacija.
Mnogo ljudi sudjeluje u najboljoj vjeri. Neki i iz krivih pobuda. Svako da svoj doprinos. U izgradnji, u sadrzaju, u formi, u odnosima...
Ali, samo mali broj njih je na nasu planetu poslan s misijom da promijeni tok povijesti. Jedne obitelji, jednog grada, jednog naroda, ili citavih civilizacija.

Ti rijetki su kao po pravilu malo cudni. Kao djeca cesto osamljeni. Neshvaćeni. Ne baš osobiti đaci. Poput žive u toplomjerima 20.stoljeća, zarobljeni u krutoj formi stakla, ali kad se ona razbije, postaju neuhvatljivi...

Sto je u tim ljudima toliko posebno? Kako ih uspijemo ne prepoznati sve dokad nam njihova moć i dar potpuno ne izvrnu živote naopačke?
Ti posebni ljudi imaju razvijenije neko vitalno čulo. Nije to ni vid, ni sluh, ni njuh. To je poseban osjećaj za protumačiti stvarnost i pravu istinu, kao i hrabrost da se iskoci iz rutine i izgrade novi odnosi, novi sadržaji, nove forme. Novi ljudi.
Tradicionalna uloga žena u drustvu se dugo nije mijenjala. Ona je poput vjere. Dakle, nema loše vjere, ima samo loseg tumacenja iste.
Tako su i žene bile uzimane "zdravo za gotovo", bez obzira što one same nisu bjezale od svojih uloga i obaveza.

No, vremenom su osvijestile da ima života i iza i pored toga. Dapače, uz te dodatne sadrzaje, uloge i aktivnosti, osnovne stvari postaju bolje, bogatije, sa vise smisla. Riječ je o ukljucivosti, a ne iskljucivosti.
Imati svoju obitelj, posao, ne znaci da ne ostaje vremena za sve one sitne radosti i hobije, za pronalaženje zlatne niti svačijeg života.
Sandra je spojila tradicionalno i moderno, formu i mastu, sjever i jug, dvije vjere, materijalno i duhovno.

Koristila se iskustvima, putovanjima, lutanjima, citanjem, meditiranjem, formalnim i neformalnim obrazovanjem, brusenjem vlastite percepcije, boja, materijala, ali i ljudskih duša, da bi iznijela komade s porukom.
"Pronađite zlato u sebi", drage zene, ali i vaši muskarci i djeca. Ne odustajte od svojih snova, ideja, realizacije...

Kreirajte vaše zivote po vasim standardima, a duhove proslosti zatvorite u bocu.
Slavite ljubav, iskrenost, dobre odnose, kreativnost i maštu. Budite neovisni. Stvorimo zajedno novi, bolji svijet.

Pronadimo i njegujmo zlato u sebi. Drzimo se zajedno. Tako ćemo lakse i ljepse živjeti.
Ne treba nam puno, često već na prvu osjetimo...
Ljude poput nas...
people like us